BUZZ

Divlji oprašivači

Oprašivači su raznolika skupina životinja u koju uz kukce spadaju i šišmiši, glodavci, oposumi, lemuri, gušteri, ptice i morski beskralježnjaci. Gušteri su važni oprašivači na nekim udaljenim otocima, lemuri oprašuju jednu vrstu palme na Madagaskaru, medni oposumi u Australiji oprašuju drveće, a morski beskralježnjaci oprašuju barem jednu vrstu morskih cvjetnica u tropskim morima.

Globalno najvažniji oprašivači su kukci. U našem podneblju dvije skupine smatramo najvažnijima: to su pčele (skupina Anthophila) i muhe lebdjelice (porodica Syrphidae). I druge skupine doprinose oprašivanju, posebno leptiri, kornjaši i ostale muhe (ne samo muhe lebdjelice). Najvažniji oprašivači kakaa, glavnog sastojka čokolade, su sićušne muhe (2-3 mm) iz porodice Ceratopogonidae.

Oprašivač koji nam je svima najbolje poznat je medonosna pčela, Apis melifera, najbrojnija i najšire rasprostranjena vrsta udomaćenog oprašivača na svijetu. Zavičajna je u Africi, Europi i dijelu Azije, ali je za potrebe pčelarstva naseljena diljem svijeta. Medonosna pčela i druge udomaćene vrste oprašivača su važne zbog svojeg doprinosa poljoprivredi i gospodarstvu. Pčelarstvo je doprinijelo i visokoj osviještenosti ljudskog društva o važnosti oprašivanja i oprašivača. Međutim, bitno je naglasiti da medonosna pčela, zajedno sa ostalim udomaćenim oprašivačima, čini samo mali dio ukupne raznolikosti divljih oprašivača.

U Hrvatskoj ima najmanje 720 vrsta divljih pčela, a u Europi više od 2000. Na svijetu je dosad opisano oko 6000 vrsta muha lebdjelica. Ukupan broj vrsta kukaca na svijetu za koje se procjenjuje da sudjeluju u oprašivanju je 22 tisuće. Ova raznolikost vrsta divljih oprašivača znači i ekološku raznovrsnost: oni su različitih veličina, oblika tijela, različito su dlakavi, aktivni su u drugo doba dana (danji i noćni oprašivači) ili godine (proljetne i jesenske vrste). Ta ekološka raznolikost je neophodna za oprašivanje jednako tako raznolikih biljnih zajednica. Zbog ekološke raznolikosti, usluge ekosustava koju zajednice divljih oprašivača pružaju su nezamjenjive i u prirodnim i poljoprivrednim ekosustavima.

Ugroženost oprašivača 

Iako je važnost oprašivača odavno poznata, u zadnje vrijeme im se pridaje više pažnje. Glavni razlog za ovaj interes su znanstvene činjenice da oprašivači u mnogim dijelovima svijeta nestaju – njihova raznolikost i njihova brojnost se smanjuju. Glavni uzroci za ove gubitke su posljedice čovjekovog djelovanja: intenzivna poljoprivreda i prekomjerna uporaba pesticida, gubitak staništa, klimatske promjene, razni patogeni i invazivne strane vrste. Zbog uloge koju oprašivači imaju u ekosustavu, njihovo nestajanje može imati drastične posljedice za sigurnost hrane, stabilnost i prilagodljivost kopnenih ekosustava, ali i za kvalitetu naših života – svaku šalicu kave možemo zahvaliti oprašivačima za njihovih nekoliko milijuna posjeta cvjetovima, koji povećavaju kvalitetu i prinose kave. Kakao, šljive, bademi, tikvice, krastavci, lubenica, heljda, šipak, trešnje i višnje – samo su neki od primjera biljaka koje ovise o oprašivačima, a koje predstavljaju ne samo nutritivnu vrijednost nego i važan izvor vitamina. Svijet bez oprašivača svakako bi izgledao puno drugačije nego naš današnji svijet.

Prema Crvenom popisu europskih pčela iz 2014. godine, kojim se iskazuje rizik vrsta od izumiranja, 76 vrsta divljih pčela ima status ugrožene vrste, 101 vrsta je gotovo ugrožena, dok njih 659 imaju status najmanje zabrinjavajućih. Većina vrsta pčela, čak 1048 vrsta, su procijenjene kao „nedovoljno poznate“, odnosno nije bilo dovoljno podataka za izradu procjene ugroženosti. Najbolje poznata skupina pčela u Europi, ali i najugroženija prema trenutnim podacima, su bumbari, rod Bombus. U Europi je poznato 68 vrsta bumbara, od kojih je čak 23% ugroženo, dok 45% ima silazni populacijski trend – odnosno brojevi im se smanjuju. Za muhe lebdjelice Crveni popis je trenutno u izradi te bi trebao biti objavljen 2022. godine.

Pčele i muhe lebdjelice

Taksonomske skupine na koje se fokusira projekt Cro Buzz Klima su divlje pčele (skupina Anthophila) i muhe lebdjelice (porodica Syrphidae). Prema znanstvenim saznanjima ove dvije skupine su najbrojniji i najznačajniji oprašivači u umjerenom pojasu. One su, uz leptire, ciljne skupine u prijedlogu programa praćenja oprašivača Europske unije. Za obje skupine imamo izuzetno malo podataka i stručnih resursa u Hrvatskoj.

Divlje pčele, skupina Anthophila, su globalno najvažniji oprašivači, zbog toga što u svim svojim razvojnim fazama, od ličinke do odrasle pčele, ovise o cvjetnim resursima – peludu i nektaru. Pčele su zapravo vegetarijanske ose, koje su se od predatornih osa odvojile prije više od 100 milijuna godina, kada su prešle na biljnu prehranu. Danas na svijetu obitava preko 20 tisuća vrsta pčela, nešto više od 2 tisuće u Europi, i procjenjuje se više od 720 vrsta u Hrvatskoj.

Pčele su uglavnom solitarne životinje – ne žive u pčelinjim zajednicama kao medonosne pčele, već ženke same osnivaju gnijezdo, polažu jaja i sakupljaju hranu za svoje potomke. Većina vrsta gnijezdi u tlu, dok neke pčele vole i stara debla, šuplje stabljike ili napuštene kućice kopnenih puževa. Pčele su najraznolikije u suhim i toplim klimama, tako da kod nas najviše vrsta obitava u mediteranskoj regiji. Iznimka su bumbari, rod pčela koji je evoluirao na području Himalaje tako da su razvili adaptaciju na hladniju klimu. Bumbari su najraznolikiji u planinskim područjima.

Muhe lebdjelice, porodica Syrphidae, koje još nazivamo i cvjetne muhe ili pršilice, na svijetu broje oko 6000 vrsta, a u Europi oko 1000. Muhe lebdjelice su česti i brojni kukci kopnenih staništa, ali ih rijetko primjećujemo, iz razloga što mnoge vrste izgledom oponašaju pčele, ose ili bumbare. Uz to, muhe lebdjelice se i ponašaju kao pčele: lete od cvijeta do cvijeta gdje se hrane nektarom i peludi. Zbog svoje brojnost, i zbog ovisnosti odraslih jedinki o nektaru i peludu, muhe lebdjelice su, iza pčela, druga najznačajnija skupina oprašivača u umjerenom klimatskom pojasu.

Ličinke muha lebdjelica, za razliku od pčela, ne ovise o cvjetnim resursima, već se razvijaju u trulom drvetu, tlu, vodi ili su predatori. Neke vrste se kao ličinke hrane isključivo biljnim ušima i tako doprinose njihovoj kontroli u poljoprivredi. Zbog toga što odrasle jedinke i ličinke ne ovise o istom izvoru hrane, muhe lebdjelice su ekološki fleksibilnije, i zbog toga u nekim ekosustavima brojnije od samih pčela. Za njihovo očuvanje trebamo u obzir uzeti heterogenost staništa i dostupnost mjesta i resursa za razvoj ličinki.

Ime ove skupine – muhe lebdjelice – nam govori o njihovoj iznimnoj sposobnosti letenja. Iako imaju samo jedan par krila koriste ih vrlo vješto, pa ih često ih možete vidjeti kako „lete u mjestu“. Ova njihova letačka sposobnost je važna i za biljke koje oprašuju. Budući da se kreću na puno daljim relacijama od pčela i da su neke vrste migratorne, muhe lebdjelice omogućuju prijenos peludi između udaljenih populacija biljaka.

Oprašivači i politike

Zbog toga što pad populacija oprašivača može imati ozbiljne negativne posljedice na sigurnost hrane i stabilnost kopnenih ekosustava oprašivači su posljednjih godina ušli u politike, strateške dokumente i izvještaje na međunarodnoj, europskoj i nacionalnoj razini. Ovi dokumenti izvještavaju i analiziraju, pozivaju na akciju, upozoravaju na nedostatke u trenutnoj legislativi i definiraju obveze za zaštitu oprašivača. Navodimo samo neke:

• 2016 IPBES izvještaj: Oprašivači, oprašivanje i proizvodnja hrane. Tematska procjena Međuvladine znanstveno-politička platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES). Znanstvenici i stručnjaci na više od 500 stranica izvještavaju o trenutnom stanju oprašivača, identificiraju glavne uzroke promjena, daju ekonomsku procjenu vrijednosti i pregled usluga ekosustava koje oprašivači pružaju, te predlažu moguća rješenja za rizike i prijetnje za oprašivače.
• 2018 Inicijativa EU za oprašivače – inicijativa Europske komisije koja definira 10 mjera unutar 3 prioriteta – povećanje znanja, uklanjanje uzroka ugroženosti, podizanje razine svijesti i suradnja.
• 2020 Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda 15/2020: Zaštita divljih oprašivača u EU: Komisijine inicijative nisu urodile plodom – izvješće koje identificira nedostatke trenutne legislative i daje preporuke za učinkovitiju zaštitu i obnovu populacija oprašivača.
• 2020 Strategija EU za bioraznolikost do 2030 – u jednom od važnijih strateških dokumenata za sektor zaštite okoliša i prirode na razini Europske unije jedna od ključnih obveza obnove prirode je „zaustaviti pad i potaknuti rast populacija oprašivača“
• 2020 Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu – oprašivači su prepoznati kao skupina koja je posebno ranjiva na klimatske promjene, a pod mjerama vrlo visoke važnosti su navedena multidisciplinarna istraživanja oprašivača radi povećavanja otpornosti na klimatske promjene.
• 2021 Prijedlog programa praćenja oprašivača Europske unije – Međunarodni tim stručnjaka prema mandatu od Europske komisije predlaže i detaljno razrađuje metodologiju za praćenja stanja populacija oprašivača na razini Europe.
• 2021 Europski zakon o klimi – Uredba koja cilj „klimatski neutralne EU do 2050.“ unosi u zakonodavstvo i koja državama članicama propisuje smanjenje emisija i jačanje ponora ugljika, između ostalog kroz promicanje rješenja utemeljenih na prirodi (nature based solutions) i prilagodbu utemeljenu na ekosustavu (Ecosystem-based Adaptation).

Press

•  Vodoprivreda – Vrijeme za oprašivače / 2021 (PDF)
•  Novi List – Oprašivači / 2021 (PDF)
•  Eko radar radio emisija – Oprašivači / 2021 (MP3)