Jedan od načina na koji možemo pomoći divljim oprašivačima je i promjenama u režimu košnje zelenih površina u gradovima
Sviđa nam se da je priroda uredna. Nizom povijesnih događaja standard gradskih parkova postao je kratko podšišana, jednolična tratina, parkovi koji više liče na nogometne ili golf terene nego na cvjetne livade. Ono što volimo nazivati zelenom oazom usred gradske vreve zapravo je zelena pustinja.
Gradovi su, prvenstveno, mjesta gdje živi većina ljudske populacije i njihova primarna funkcija nije održavanje bioraznolikosti. Isto tako, gradski parkovi imaju i važnu društveno-kulturnu ulogu. Ali s porastom urbanizacije i brojnim pritiscima na okoliš, kao što su zagađenje i klimatske promjene, postaje jasno da je ozelenjivanje gradova neophodno za održivu budućnost i ljudsko zdravlje. Ozelenjivanje gradova više nije samo novi trend i znanstvena preporuka, već i jasno definiran cilj globalnih i Europskih politika.
Divlji oprašivači su po ovom pitanju posebno zanimljivi. Mnoga istraživanja su pokazala da u gradovima mogu živjeti bogate i raznolike populacije divljih oprašivača. Njihova raznolikost je ponekada čak veća u gradovima nego u okolnim područjima, koja su često pod utjecajem poljoprivrede. Dokazi su snažniji za pčele, nego za druge skupine oprašivača kao što su muhe lebdjelice ili leptiri, ali uz pažljivo planiranje mogu se poboljšati i uvjeti za ostale skupine. Gradovi zaista mogu postati zelene oaze, ali su nam potrebne manje preinake u načinu upravljanja zelenim površinama: prvenstveno smanjenje korištenja pesticida i promjena u režimu košnje.
Česta košnja tipična za mnoge gradske parkove, standard uredne tratine, dokazano je loša za okoliš: zagrijava i isušuje tlo te smanjuje raznolikost i biomasu biljaka i životinja. Također, česta košnja sprječava cvatnju biljaka koje su važan izvor peludi i nektara za oprašivače. U trenutku kada parkom prođe kosilica oprašivači i brojne druge životinje odjednom ostaju bez hrane i skrovišta. Istraživanja provedena u Europskim i Američkim gradovima pokazuju da je smanjenje režima košnje i ekološki i ekonomski isplativo – dovodi do povećanja raznolikosti životinjskih i biljnih vrsta, do smanjenja emisija stakleničkih plinova i do financijske uštede od oko 36 %.
Zbog svega ovoga smo u sklopu projekta odlučili testirati neke oblike upravljanja za oprašivače u gradu Zagrebu. Ove aktivnosti provodimo u izvrsnoj suradnji sa Javnom ustanovom Maksimir za upravljanje zaštićenim područjima Grada Zagreba, podružnicom Zrinjevac, Hrvatskim prirodoslovnim muzejom, te uz podršku Grada Zagreba i Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Za sada smo odabrali manje pilot površine u Maksimiru, Ribnjaku i u Rokovom perivoju. Na dijelu travnatih površina ovih parkova uspostavit ćemo tzv. livadu kratkog cvata – otok trave koja se kosi samo 4 puta godišnje, i livadu dugog cvata – traku uz rub travnjaka ili veću površinu koja se kosi samo jednom godišnje. Ovo je jedan od oblika takozvane mozaične košnje – iako se sve površine kose, ne kose se sve u isto vrijeme, tako da je u svakom trenutku barem dio površine u cvatu.
Ovaj način košnje smo definirali po uzoru na slične aktivnosti iz Irskog plana za oprašivače, kojeg smo prilagodili našim uvjetima. Ovaj plan se u Irskoj uspješno provodi od 2015. godine i daje dobre rezultate, kao što je na primjer neočekivan porast brojnosti rijetkih orhideja, koje su počele nicati uz ceste samo godinu dana nakon smanjenja režima košnje. Irska je izvrstan primjer, ali dobrih priča ima i u drugim gradovima, kao što su gradske livade u Berlinu, olimpijski park u Londonu, i šire.
Mi za početak očekujemo vidjeti više maslačaka, djetelina i tratinčica u cvatu, sve odlične zavičajne biljke i dobar izvor hrane za oprašivače. Pilot plohe su ujedno i naša projektna područja, te ćemo na njima i dalje pratiti brojnost i raznolikost biljaka, pčela i muha lebdjelica, što smo započeli prošle godine. Ovo će nam omogućiti da procijenimo na koji način ove promjene djeluju na bioraznolikost i kako da planiramo daljnje upravljanje zelenim površinama naših gradova.
P.S. Ako spadate u onaj dio građanstva koji zazire od bilo kakvih „buba“ (korisne one čovjeku ili ne) pa vas je svega ovoga ipak pomalo strah imajte na umu da porast raznolikosti kukaca (= veći broj različitih vrsta) zapravo sprječava najezde pojedinih vrsta kukaca (=nagli porast brojnosti jedne vrste, često vrste koje nazivamo „štetnici“). Naime, veća raznolikost znači i veći broj prirodnih neprijatelja, i općenito pomiče vagu u smjeru ekološke ravnoteže, i u smjeru porasta broja drugih, većih predatora (kao što su recimo lastavice, kos i sjenica koje se hrane kukcima).
