Ovoga lipnja u Zagrebu organiziramo trodnevnu taksonomsku radionicu za pčele i muhe lebdjelice
Pčele, muhe lebdjelice i leptiri su najvažnije skupine divljih oprašivača u Europi. Posljednjih desetljeća brojna istraživanja ukazuju na pad njihove brojnosti, što ima (i imat će) ozbiljne posljedice za kopne biljne zajednice i poljoprivrednu proizvodnju. Važnost oprašivača prepoznata je i u politikama Europske unije: temeljem Uredbe o obnovi prirode sve države članice dužne su uspostaviti monitoring oprašivača, za koji će biti potrebna determinacija pčela, muha lebdjelica i leptira do razine vrste.
Međutim, za uspostavu monitoring programa nedostaju nam stručnjaci, pogotovo stručnjaci za pčele i muhe lebdjelice (s leptirima smo malo bolji). Hrvatskom leti preko 665 vrsta divljih pčela i 289 vrsta muha lebdjelica, a vrlo mali broj ljudi ih zna determinirati.
Zato u sklopu projekta Cro Buzz Klima organiziramo taksonomsku radionicu – kako bi potakli razvoj stručnjaka koji će u budućnosti provoditi istraživanja, aktivnosti obnove i očuvanja te monitoring populacija divljih oprašivača. Glavni cilj ove radionice je da polaznice i polaznici steknu vještinu samostalne determinacije pčela (Anthophila) i muha lebdjelica (Syrphidae) do razine roda te znanja o dostupnoj literaturi i drugim resursima za determinaciju do razine vrste.
Radionicu organiziramo uz podršku Biološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu i u suradnji s Hrvatskim prirodoslovnim muzejom. Kurikulum se temelji na materijalima razvijenima kroz projekt “SPRING“, od strane vodećih europskih stručnjaka za divlje pčele i muhe lebdjelice.
Radionica će trajati tri dana, od 19. – 21. lipnja 2024., i održati će se u Zagrebu. Namijenjena je za sve zainteresirane pojedince s potrebnim predznanjem i interesom za oprašivače, kao što su na primjer djelatnici javnog, privatnog i nevladinog sektora u području zaštite prirode te studenti i zaposlenici fakulteta bioloških usmjerenja.
Ako vam ovo zvuči zanimljivo, preuzmite poziv u kojem možete pronaći sve detalje načinu prijave, sadržaju radionice i rokovima. I prijavite se!
Naša najveća pčela, za koju mnogi ljudi ni ne znaju da je pčela („ajme, što je ovo veliko ljubičasto?“), je ljubičasta drvorovka, vrsta znanstvenog naziva Xylocopa violacea. S tijelom oko 2.5 cm veća je i od matica bumbara, kao i od svih naših solitarnih vrsta pčela.
Ženke su potpuno crne s metalik ljubičastim krilima, a mužjaci su nešto manji od ženki, imaju sive dlake na srednjem dijelu tijela i narančaste vrške ticala. Proizvode jednu generaciju godišnje, koja je aktivna od proljeća do jeseni. Mediteranske populacije se aktivne već u siječnju.
Ljubičasta drvorovka je široko rasprostranjena u Aziji i Europi, na sjeveru se pojavljuju čak do Skandinavije, iako se vjeruje da stalne populacije nema sjeverno od Belgije. Unatoč svojoj dojmljivoj veličini pčele drvorovke nisu opasne (kao uostalom niti jedna divlja vrsta pčele) – ne napadaju čovjeka i nisu agresivne. Međutim kao i sve pčele, ženke imaju žalac tako da ih je bolje ne pokušati uhvatiti rukom.
Ljubičaste drvorovke su generalisti – sakupljaju pelud i nektar različitih biljaka, međutim preferiraju velike cvjetove biljaka iz porodica leptirnica (Fabaceae). U gradovima ih često možete vidjeti na ornamentalnim stablima i grmovima glicinije. Na Mediteranu su često aktivne u sumrak ili noću, te su vjerojatno važni oprašivači kapara.
Riječ Xylocopa na grčkom znači rezači drveta i odnosi se na sposobnost ovih pčela da gnijezda izdube u drvetu ili sličnom materijalu, kao što su drvenaste stabljike nekih štitarki. Samo mali broj vrsta gnijezdi u tlu. Rod je najbrojniji u tropima, gdje zbog slične veličine tijela okupiraju ekološku nišu bumbara (kojima je u tropima prevruće).
Mi ih nazivamo pčele drvorovke ili pčele drvarice, a na engleskom se ovaj rod naziva carpenter bees (što bi u doslovnom prijevodu značilo pčele stolarice ili pčele drvodjelje). U Europi je prisutno 9 vrsta roda Xylocopa a u Hrvatskoj tri: Xylocopa violacea, X. valga i znatno manja X. iris. Mi smo na Cro Buzz Klima terenima pronašli dvije vrste – uz čestu ljubičastu drvorovku koje ima gotovo svugdje, sakupili smo i malu Xylocopa iris, na Plitvicama.
Izvori:
Kantsa, A., Garcia, J.E., Raguso, R.A., Dyer, A.G., Steen, R., Tscheulin, T. and Petanidou, T., 2023. Intrafloral patterns of color and scent in Capparis spinosa L. and the ghosts of its selection past. American Journal of Botany, 110(1), p.e16098.
Michez i sur. 2019. Bees of Europe. N.A.P. Editions. 1-547.
Reverté, S., Miličić, M., i sur., 2023. National records of 3000 European bee and hoverfly species: A contribution to pollinator conservation. Insect conservation and diversity, 16(6), pp.758-775.
Prošlog tjedna bili smo u Bologni, na završnom sastanku partnera projekta SPRING. Glavni ciljevi ovog Europskog projekta bili su testirati metodologiju monitoringa oprašivača u Europi i ojačati kapacitete za njegovu provedbu. Sastanak je okupio stručnjake za leptire, pčele i muhe lebdjelice iz čitave Europe.
Na sastanku smo vidjeli preliminarne rezultate čitavog projekta, raspravljali o metodologiji uzorkovanja i saznali novosti o drugim projektima na oprašivačima (npr. ORBIT i TaxoFly). Jedan od rezultata projekta SPRING je i web stranica Pollinator Academy, koja je dobar način da naučite više o oprašivačima i pratite kako se razvija čitava priča o njihovom monitoringu.
Razgovaralo se i o praktičnim izazovima: što uzima najviše vremena na terenu a što u labosu, te o mogućim riješenjima. Cilj rasprava bio je dobiti što jasniju sliku o tome što nam treba, na nacionalnoj i na EU razini, za uspostavu monitoringa oprašivača u skladu s Člankom 8. Uredbe o obnovi prirode. Zaključak je bio da nas čeka još posla, ali da imamo jasnu sliku koji su nam sljedeći koraci. U svakom slučaju, za nas je ovo bio pozitivan i motivirajuć sastanak i prilika da svoja iskustva izmjenimo s kolegama kukcoljupcima, stručnjacima iz drugih zemalja.
Istraživanja oprašivača koji žive u gradovima su brojna: znanstvenici su istražili urbane oprašivače u najmanje 255 gradova u 46 država svijeta. Iz tih istraživanja smo naučili da mnoge vrste divljih oprašivača mogu sasvim dobro živjeti u gradovima. Raznolikost divljih pčela, koje vole suha i topla staništa, je nekad čak veća u gradovima nego u okolnim područjima, pogotovo ako su ta okolna područja pod utjecajem intenzivne poljoprivrede.
Jedan od glavnih razloga za ovu neočekivanu raznolikost oprašivača u gradovima je brojnost i raznolikost cvijeća koje sadimo, a koje oprašivačima pruža izvor nektara i peludi. Mnoga istraživanja posebno ističu važnost privatnih vrtova i dvorišta – kojima se često nešto opuštenije upravlja nego uniformnim gradskim parkovima. Drugim riječima, ako imate vrt (ili balkon!), i vi možete doprinijeti očuvanju oprašivača.
S ovime na umu – važnost vrtova i građana koji u njima sade cvijeće – pripremili smo brošuru „Vrtovi koji zuje“. U suradnji s iskusnim botaničarima zagrebačkih botaničkih vrtova, među ostalim, predstavljamo vam biljke za oprašivače koje možete saditi u vašem vrtu. Uz jednogodišnje i višegodišnje cvjetnice, na našem se popisu nalaze i neke vrste drveća i grmlja.
Zbog čega nam je ovakav popis uopće potreban? Zbog toga što se biljke mogu drastično razlikovati u svojoj privlačnosti za oprašivače – baš kao što se razlikuju bojama i oblicima, razlikuju se i po količini i slatkoći nektara, proteinskom sastavu peludi, mirisu te razdoblju i duljini cvatnje. Štoviše, mnoge ukrasne biljke su u potpunosti izgubile pelud i nektar ili su ih zadržale u znatno manjim količinama. Zbog toga ljepota cvijeta nije uvijek pouzdan znak privlačnosti za oprašivače. Srećom, postoji veliki broj biljaka koje imaju oboje – ljepotu za nas i hranu za oprašivače – mnoge od njih možete pronaći u našoj brošuri.
U brošuri pišemo o tome zašto je za oprašivače važna dostupnost cvijeća kroz čitavu sezonu i kako odabirom biljaka možete pomoći oprašivačima da se nose s povišenim temperaturama i klimatskim promjenama. Dajemo jednostavne savjete kako da odaberete biljke kada ima puno opcija i kultivara. Govorimo o važnosti zavičajnih biljaka i na kraju brošure opisujemo kako u par koraka sami možete sakupiti sjemenke divljeg cvijeća. Jesen je taman pravo vrijeme za sakupljanje sjemenki, sadnju pojedinih vrsta i za planiranje i pripremu vašeg vrta koji zuji.
Publikacija je besplatna, a web verziju možete preuzeti ovdje.
Sve što ste oduvijek htjeli znati o najvažnijim oprašivačima na svijetu
Latinski naziv za sve pčele je Anthophila, što znači „ljubitelji cvijeća“, što je prilično točan opis njihovog životnog stila.
Pčele su zapravo vegetarijanske ose, koje su se od svojih najbližih rođakinja predatornih osa odvojile prije više od 100 milijuna godina, kada su prešle na biljnu prehranu.
U svim svojim životnim fazama, od ličinke do odrasle jedinke, ovise o cvijeću: nektaru, peludu, ili cvjetnim uljima. Mužjaci nekih vrsta tropskih pčela sakupljaju čak i cvjetne mirise za privlačenje ženki.
Znanost je do danas opisala više od 20 400 vrsta pčela na svijetu, a u Hrvatskoj ih leti najmanje 725. Grana znanosti koja se bavi pčelama naziva se melitologija – prema grčkoj riječi melitta, koja znači pčela.
Dolaze u raznim veličinama, od 2 mm do 4 cm. Jedna od najmanjih pčela na svijetu je vrsta Perdita minima, koja živi u Sjevernoj Americi, dok je Megachile pluto koju je otkrio otac evolucije Alfred Russell Wallace u Indoneziji, jedna od najvećih.
Dlakave su – za razliku od osa ili mrava većina pčela ima manje ili više guste dlake što im daje taj simpatičan, paperjast izgled (sjetite se samo bumbara).
Većina vrsta su solitarne, ženke koje samostalno žive i grade gnijezdo. Samo oko 6 % vrsta živi u društvima. Primjeri zadružnih pčela su bumbari (rod Bombus), medonosna pčela (rod Apis) i neke vrste znojoljubnih pčela (porodica Halictidae).
Medonosna pčela, Apis melifera, je nama najpoznatija udomaćena vrsta pčele. Uz nju je za potrebe oprašivanja udomaćeno još devet vrsta bumbara, osam vrsta solitarnih pčela i istočna medonosna pčela, Apis cerana.
Pčele su najraznolikije u toplim i suhim klimama, posebno mediteranskoj. Ovo ih razlikuje od mnogih skupina biljaka i životinja koje su najraznolikije u tropskom pojasu. I ovo čini našu obalu vrlo važnom za očuvanje raznolikosti divljih pčela.
Kao i mnogi drugi oprašivači, kao što su muhe lebdjelice i leptiri, pčele su ugrožene čovjekovim djelovanjem. Prema Crvenom popisu iz 2014. godine 76 vrsta divljih pčela je ugroženo u Europi, 101 vrsta je gotovo ugrožena, dok za više od 1000 vrsta nije bilo dovoljno podataka za procjenu ugroženosti.
Kako možemo pomoći pčelama i ostalim oprašivačima? Možemo poboljšati naša znanja kroz istraživanja i monitoring, očuvati njihova staništa i adresirati pritiske – kao što su intenzivna poljoprivreda i klimatske promjene.
I danas, na Dan pčela, možemo postati svjesni njihove raznolikosti, važnosti i činjenice da su ugrožene. Ispričajte jednoj osobi danas neku od zanimljivost o pčelama koju ste ovdje pročitali i na taj način nam pomognite u širenju znanja o važnosti zaštite oprašivača.
Prošli tjedan smo bili u Novom Sadu, na tečaju prepoznavanja muha lebdjelica, koji je organiziran u sklopu Europskog projekta SPRING. Organizatori i predavači su grupa istraživača sa Odjela za biologiju i ekologiju Sveučilišta u Novom Sadu – više od 10 biologa specijaliziranih upravo za muhe lebdjelice, Syrphidae. Dugoročno, ovim tečajevima je cilj povećati broj stručnjaka za muhe lebdjelice u Europi, što je neophodno za uspješnu uspostavu EU monitoringa oprašivača.
Jedan od glavnih ciljeva tečaja bio je da mi polaznici savladamo rodove koji su taksonomski problematični, kod kojih determinacija vrsta nije baš jednostavna. Tijekom tjedna smo tako prolazili kroz kompleksne, ali i zanimljive i lijepe rodove kao što su Cheilosia, Chrysotoxum, Eumerus, Merodon, Paragus, Platycheirus … – kod koji su vrste međusobno vrlo slične, vrlo male, vrlo jednobojne, ili sve od navedenog. Međutim, sve se činilo moguće pod vodstvom naših izvrsnih instruktora i sve je bilo lakše u dobrom društvu ostalih polaznika, 10-tak ljubitelja oprašivača iz cijele Europe.
Uz tečaj, naši instruktori su tijekom tjedna pronašli vremena i da nam pomognu sa Cro Buzz Klima uzorcima i da nas nauče neke nove laboratorijske tehnike važne za determinaciju vrsta. Uz sav taj posao, i naši domaćini i kolege polaznici su bili i izvrsno društvo. Ono što nas se možda najviše dojmilo su entuzijazam i ljubav koju naši predavači imaju za ove važne i prekrasne kukce, koje su nam uspješno prenijeli i koja će nas još dugo motivirati na daljnji rad.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
