Jučer je donesena nova Komunikacija Europske komisije, revidirana Inicijativa EU-a za oprašivače. Ova politika je prvi puta objavljena 2018. godine, a ovo je njezina obnovljena, pojačana verzija, donesena nakon opsežnih analiza i konzultacija.
Inicijativa je organizirana u tri glavne cjeline: 1. aktivnosti koje će poboljšati naše znanje o padu populacija oprašivača i njegovim uzrocima i posljedicama; 2. aktivnosti koje će doprinijeti očuvanju oprašivača i kojima je cilj smanjiti pritisak na oprašivače; i 3. aktivnosti koje će mobilizirati društvo i poboljšati suradnju i strateško planiranje za očuvanje oprašivača.
Aktivnosti uključuju provedbu akcijskih planova za ugrožene vrste oprašivača, utvrđivanje tipičnih vrsta oprašivača za stanišne tipove sa Direktive o staništima, kartiranje ključnih područja za oprašivače, dizajniranje ekoloških koridora (tzv. Buzz Lines) koji će povezivati ova područja i još mnogo toga, ukupno čak 42 aktivnosti.
Inicijativa u ovoj verziji adresira i klimatske promjene kao jednu od prijetnji te kao cilj navodi određivanje klimatski ranjivih područja za oprašivače, sa dugoročnim ciljem razvijanja i provođenja mjera prilagodbe na klimatske promjene.
Inicijativa će također – ruku pod ruku sa ostalom EU legislativom, posebice predloženom Uredbom o obnovi prirode – ozbiljnije adresirati uzroke izumiranja (kao što su kemijski pesticidi i gubitak staništa) i uspostaviti EU monitoringa oprašivača, koji će se sastojati od godišnjeg sakupljanja standardnih podataka o divljim oprašivačima diljem cijele Europske unije. Ovi podatci će nam omogućiti praćenje uspjeha ove inicijative, odnosno naših napora da obnovimo i očuvamo divlje oprašivače.
Prošli tjedan smo bili u Novom Sadu, na tečaju prepoznavanja muha lebdjelica, koji je organiziran u sklopu Europskog projekta SPRING. Organizatori i predavači su grupa istraživača sa Odjela za biologiju i ekologiju Sveučilišta u Novom Sadu – više od 10 biologa specijaliziranih upravo za muhe lebdjelice, Syrphidae. Dugoročno, ovim tečajevima je cilj povećati broj stručnjaka za muhe lebdjelice u Europi, što je neophodno za uspješnu uspostavu EU monitoringa oprašivača.
Jedan od glavnih ciljeva tečaja bio je da mi polaznici savladamo rodove koji su taksonomski problematični, kod kojih determinacija vrsta nije baš jednostavna. Tijekom tjedna smo tako prolazili kroz kompleksne, ali i zanimljive i lijepe rodove kao što su Cheilosia, Chrysotoxum, Eumerus, Merodon, Paragus, Platycheirus … – kod koji su vrste međusobno vrlo slične, vrlo male, vrlo jednobojne, ili sve od navedenog. Međutim, sve se činilo moguće pod vodstvom naših izvrsnih instruktora i sve je bilo lakše u dobrom društvu ostalih polaznika, 10-tak ljubitelja oprašivača iz cijele Europe.
Uz tečaj, naši instruktori su tijekom tjedna pronašli vremena i da nam pomognu sa Cro Buzz Klima uzorcima i da nas nauče neke nove laboratorijske tehnike važne za determinaciju vrsta. Uz sav taj posao, i naši domaćini i kolege polaznici su bili i izvrsno društvo. Ono što nas se možda najviše dojmilo su entuzijazam i ljubav koju naši predavači imaju za ove važne i prekrasne kukce, koje su nam uspješno prenijeli i koja će nas još dugo motivirati na daljnji rad.
Početkom prošlog tjedna je objavljen važan dokument za zaštitu oprašivača: IUCN- ova procjena ugroženosti muha lebdjelica Europe. Muhe lebdjelice, porodica Syrphidae, su brojne, raznolike i iznenađujuće fotogenične muhe. Mnoge vrste izgledom podsjećaju na pčele ili ose. Muhe lebdjelice su druga najvažnija skupina oprašivača, odmah iza pčela. To što su iza pčela ne znači da možemo bez njih – one posjećuju drugačiji spektar biljaka, lete na veće udaljenosti i toleriraju drugačije klime i staništa nego pčele, što ih čini nezamjenjivima u ekosustavu.
Na ovom crvenom popisu, oko 55 znanstvenika i stručnjaka procjenjuje da je čak 314 vrsta muha lebdjelica (oko 37 %) ugroženo u Europi, a dodatna 61 vrsta (oko 7 %) je gotovo ugrožena. Kao najmanje zabrinjavajuće je ocjenjeno 469 vrsta, tek malo iznad pola ukupnog broja (oko 53 %). Manji dio vrsta, oko 5 %, je nedovoljno poznat, imamo premalo podataka za procjenu.
Za očuvanje muha lebdjelica je važno uzeti u obzir njihove raznolike životne strategije. Odrasle muhe lebdjelice ovise o cvjetnim resursima (peludu i nektaru), ali njihove ličinke mogu biti predatori biljnih uši, hraniti se mrtvom organskom tvari u vlažnim i vodenim staništima ili tlu, korijenjem biljaka, biti vezane isključivo uz stara stabla, ili živjeti u mravinjaku. Jedan od razloga ugroženosti muha lebdjelica je upravo nestajanje pojedinih staništa za njihove ličinke.
Ova procjena odgovara i na pitanje “Što sad?” – što možemo s tim dugim popisom ugroženih vrsta? U popratnom dokumentu autori predlažu grupiranje ugroženih vrsta po njihovoj ekologiji i planiranje konkretnih aktivnosti obnove populacija za svaku grupu. Naglasak je na očuvanje starih, veteranskih stabala kroz promjene u gospodarenju šumama, na zaštitu i obnovu vlažnih staništa i na održivu poljoprivredu – aktivnosti koje će pomoći u očuvanju i mnogih drugih skupina organizama i okoliša.
Uz to, muhe lebdjelice još uvijek trebaju i znatnu količinu PR-a, jer nisu toliko poznate i popularne kao pčele ili leptiri. Ako želite naučiti više o ovim prekrasnim i važnim muhama, preporučamo IUCN-ovu grupu za muhe lebdjelice – IUCN Hoverfly Specialist Group koji pišu o biologiji pojedinih vrsta na zabavan i pristupačan način. I recite jednoj osobi danas – jeste čuli za muhe lebdjelice? Stvarno su super.
Izvor:
Vujić, A., Gilbert, F., Flinn, G., Englefield, E., Ferreira, C.C., Varga, Z., Eggert, F., Woolcock, S., Böhm, M., Mergy, R., Ssymank, A., van Steenis, W., Aracil, A., Földesi, R., Grković, A., Mazanek, L, Nedeljković, Z., Pennards, G.W.A., Pérez, C., Radenković, S., Ricarte, A., Rojo, S., Ståhls, G., van der Ent, L.-J., van Steenis, J., Barkalov, A., Campoy, A., Janković, M., Likov, L., Lillo, I., Mengual, X., Milić, D., Miličić, M., Nielsen, T., Popov, G., Romig, T., Šebić, A., Speight, M., Tot, T., van Eck, A., Veselić, S., Andric, A., Bowles, P., De Groot, M., Marcos-García, M.A., Hadrava, J., Lair, X. , Malidžan, S., Nève, G., Obreht Vidakovic, D., Popov, S., Smit, J.T., Van De Meutter, F., Veličković, N. and Vrba J. (2022). Pollinators on the edge: our European hoverflies. The European Red List of Hoverflies. Brussels, Belgium: European Commission.
Objavljeno je novo istraživanje o stranoj vrsti pčele, koja je zabilježena i u Hrvatskoj
Azijska pčela smolarica, Megachile sculpturalis, je potencijalno invazivna strana vrsta oprašivača u Europi. Prirodno je rasprostranjena u istočnoj Aziji, ali je u 90-ima je slučajno unesena u Sjevernu Ameriku. te 2008. u Francusku, odakle se dalje širila po Europi. Od 2018. je prisutna i u Hrvatskoj.
Azijska pčela smolarica je solitarna vrsta, koja gnijezdi u postojećim šupljinama i pukotinama u mrtvom drvetu, slično kao naše zavičajne pčele drvarice (rod Xylocopa). Pri izradi gnijezda koristi smolu koju sakuplja sa biljaka, te su tako dobile ime. Aktivne su u ljetnim mjesecima. Sakupljaju pelud i nektar različitih biljaka, ali najčešće sa ukrasnog grmlja i drveća, kao što su japanska sofora (Styphnolobium japonica), glicinija (Wisteria sinensis) i lavanda. Azijsku pčelu smolaricu je lako uočiti i prepoznati: velika je (veća od medonosne pčele), ima crni zadak i glavu, svijetlo smeđe dlake na srednjem dijelu tijela i tamna krila.
Budući da je tek nedavno stigla u Europu još uvijek nemamo dovoljno podataka o tome kako ova vrsta utječe na naše zavičajne oprašivače. Ali imamo neke dokaze o kompeticiji za gniježđenje i agresivnom ponašanju, tako da se trenutno smatra potencijalno invazivnom, zbog čega ju je važno nastaviti istraživati i pratiti.
Novo objavljeno istraživanje, u kojem smo imali priliku sudjelovati, opisuje širenje ove vrste u jugoistočnoj Europi te nova saznanja o njenoj ekologiji. Osim terenskih istraživanja međunarodnog tima znanstvenika ovaj rad je uključio i građane znanstvenike. Budući da je azijsku pčelu smolaricu lako prepoznati, da je česta u naseljenim područjima, i da nije ni najmanje opasna za čovjeka, idealna je za citizen science – praksu u kojoj građani sudjeluju u sakupljanju podataka za znanstvena istraživanja.
Zanimljivo je da su u ovom istraživanju podatci sakupljeni kroz dojave građana znanstvenika pokrili pet puta veće geografsko područje nego ciljano istraživanje znanstvenika, što ističe prednosti ovog pristupa za praćenje stranih vrsta. U radu naglašavamo važnost suradnje građana i znanstvenika, kao i neophodnost međunarodne suradnje za praćenje vrsta koje se šire na kontinentalnoj razini. Objavljeni rad možete u cijelosti pročitati ovdje.
Želite se uključiti? Ako primijetiti ovu vrstu, dojavite nam! Dojavu možete poslati putem aplikacije Invazivne vrste u Hrvatskoj (koja omogućuje i dojavu drugih stranih vrsta) ili preko kontakt obrasca na ovoj stranici. Dojava treba sadržavati lokaciju i datum opažanja, te fotografiju ili video vrste. Vaši podatci će doprinijeti praćenju Azijske pčele smolarice na Europskoj razini i našem razumijevanju utjecaja ove vrste na zavičajne ekosustave.
Pčele su uglavnom generalisti – sakupljaju pelud i nektar različitih biljnih vrsta, njihova dijeta je raznolika i fleksibilna. Ovakve vrste nazivamo polilektičnim, i u ovu kategoriju svrstavamo oko 90% vrsta pčela. Ovaj broj varira kroz regije svijeta. U tropima i u suhim klimama, kao što je i mediteranska, broj generalista je manji, a čak do 50% vrsta čine pčele specijalisti.
Pčele specijalisti hrane se isključivo peludi jedne biljne porodice, roda ili vrste. Pčela Andrena violae posjećuje isključivo ljubičice, dok je bršljanova pčela, Colletes hederae, aktivna samo u jesen kada se uglavnom prehranjuje peludi bršljana. Specijalisti su općenito važan dio ekosustava, i obično su osjetljiviji na okolišne promjene od generalista, što ih čini dobrim indikatorima stanja staništa.
Specijalizirane pčele su prilagođene svojim biljkama: aktivne su u vrijeme njihove cvatnje i preklapaju im se područja rasprostranjenosti, jer bez njih ne mogu opstati.
Zanimljiv primjer pčela specijalista su tzv. pčele češljugovine (eng. teasel bees). Radi se o šest europskih vrsta pčela koje su specijalizirane za porodicu češljugovine, Dipsacaceae. Najčešće sakupljaju pelud vrsta iz rodova Knautia (prženice) ili Scabiosa (zvjezdoglavke).
Zbog nestajanja staništa na kojima rastu njihove biljke pčele češljugovine su sve rjeđe i žive u malim, izoliranim populacijama širom Europe. Prema zadnjoj procjeni za IUCN-ov popis ugroženih pčela Europe procijenjene su kao ugrožene ili kao vrste blizu ugroženosti. Zbog toga je nedavno pokrenuta i izrada akcijskog plana za ovu skupinu pčela.
Mi smo na terenima u zadnjih mjesec dana pronašli jednu od ovih 6 vrsta, vrstu Andrena hattorfiana. Prvo na Krku, zatim na dva lokaliteta u Zagrebu, i prošlog tjedna na Žumberku. Budući da se na terenima fokusiramo na točno ona travnjačka staništa koja su ujedno i važna za ove vrste, nije tako neobično da smo ih pronašli, ali smo svejedno bili vrlo sretni.
Vrsta Andrena hattorfiana je prilično velika pčela (duga je oko 1.5 cm), crna sa crvenom prugom na stražnjem dijelu tijela. Glavni izvor hrane joj je poljska prženica (Knautia arvensis), ali može sakupljati pelud i sa mekanodlakave prženice (Knautia drymeia) ili golublje zvjezdoglavke (Scabiosa columbaria). Aktivna je od svibnja do kolovoza i gnijezda gradi u tlu. Za ovu vrstu je izračunat peludni budžet – za podizanje jednog gnijezda (6-8 potomaka) ženka mora sakupiti pelud sa ukupno 72 cvjetne glavice.
Na slici je držimo u ruci – karakteristika cijelog roda Andrena je da imaju vrlo kratak žalac, tako da je gotovo nemoguće da vas ubodu (ali ne i u potpunosti nemoguće, kao što smo eksperimentalno potvrdili). Svejedno nemojte pokušavati ovo sami.
Ako vas zanima više o pčelama specijalistima preporučamo ovaj pregledni rad, a više o akcijskim planovima za očuvanje divljih oprašivača pročitajte ovdje.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
