Prošli tjedan smo bili u Novom Sadu, na tečaju prepoznavanja muha lebdjelica, koji je organiziran u sklopu Europskog projekta SPRING. Organizatori i predavači su grupa istraživača sa Odjela za biologiju i ekologiju Sveučilišta u Novom Sadu – više od 10 biologa specijaliziranih upravo za muhe lebdjelice, Syrphidae. Dugoročno, ovim tečajevima je cilj povećati broj stručnjaka za muhe lebdjelice u Europi, što je neophodno za uspješnu uspostavu EU monitoringa oprašivača.
Jedan od glavnih ciljeva tečaja bio je da mi polaznici savladamo rodove koji su taksonomski problematični, kod kojih determinacija vrsta nije baš jednostavna. Tijekom tjedna smo tako prolazili kroz kompleksne, ali i zanimljive i lijepe rodove kao što su Cheilosia, Chrysotoxum, Eumerus, Merodon, Paragus, Platycheirus … – kod koji su vrste međusobno vrlo slične, vrlo male, vrlo jednobojne, ili sve od navedenog. Međutim, sve se činilo moguće pod vodstvom naših izvrsnih instruktora i sve je bilo lakše u dobrom društvu ostalih polaznika, 10-tak ljubitelja oprašivača iz cijele Europe.
Uz tečaj, naši instruktori su tijekom tjedna pronašli vremena i da nam pomognu sa Cro Buzz Klima uzorcima i da nas nauče neke nove laboratorijske tehnike važne za determinaciju vrsta. Uz sav taj posao, i naši domaćini i kolege polaznici su bili i izvrsno društvo. Ono što nas se možda najviše dojmilo su entuzijazam i ljubav koju naši predavači imaju za ove važne i prekrasne kukce, koje su nam uspješno prenijeli i koja će nas još dugo motivirati na daljnji rad.
Početkom prošlog tjedna je objavljen važan dokument za zaštitu oprašivača: IUCN- ova procjena ugroženosti muha lebdjelica Europe. Muhe lebdjelice, porodica Syrphidae, su brojne, raznolike i iznenađujuće fotogenične muhe. Mnoge vrste izgledom podsjećaju na pčele ili ose. Muhe lebdjelice su druga najvažnija skupina oprašivača, odmah iza pčela. To što su iza pčela ne znači da možemo bez njih – one posjećuju drugačiji spektar biljaka, lete na veće udaljenosti i toleriraju drugačije klime i staništa nego pčele, što ih čini nezamjenjivima u ekosustavu.
Na ovom crvenom popisu, oko 55 znanstvenika i stručnjaka procjenjuje da je čak 314 vrsta muha lebdjelica (oko 37 %) ugroženo u Europi, a dodatna 61 vrsta (oko 7 %) je gotovo ugrožena. Kao najmanje zabrinjavajuće je ocjenjeno 469 vrsta, tek malo iznad pola ukupnog broja (oko 53 %). Manji dio vrsta, oko 5 %, je nedovoljno poznat, imamo premalo podataka za procjenu.
Za očuvanje muha lebdjelica je važno uzeti u obzir njihove raznolike životne strategije. Odrasle muhe lebdjelice ovise o cvjetnim resursima (peludu i nektaru), ali njihove ličinke mogu biti predatori biljnih uši, hraniti se mrtvom organskom tvari u vlažnim i vodenim staništima ili tlu, korijenjem biljaka, biti vezane isključivo uz stara stabla, ili živjeti u mravinjaku. Jedan od razloga ugroženosti muha lebdjelica je upravo nestajanje pojedinih staništa za njihove ličinke.
Ova procjena odgovara i na pitanje “Što sad?” – što možemo s tim dugim popisom ugroženih vrsta? U popratnom dokumentu autori predlažu grupiranje ugroženih vrsta po njihovoj ekologiji i planiranje konkretnih aktivnosti obnove populacija za svaku grupu. Naglasak je na očuvanje starih, veteranskih stabala kroz promjene u gospodarenju šumama, na zaštitu i obnovu vlažnih staništa i na održivu poljoprivredu – aktivnosti koje će pomoći u očuvanju i mnogih drugih skupina organizama i okoliša.
Uz to, muhe lebdjelice još uvijek trebaju i znatnu količinu PR-a, jer nisu toliko poznate i popularne kao pčele ili leptiri. Ako želite naučiti više o ovim prekrasnim i važnim muhama, preporučamo IUCN-ovu grupu za muhe lebdjelice – IUCN Hoverfly Specialist Group koji pišu o biologiji pojedinih vrsta na zabavan i pristupačan način. I recite jednoj osobi danas – jeste čuli za muhe lebdjelice? Stvarno su super.
Izvor:
Vujić, A., Gilbert, F., Flinn, G., Englefield, E., Ferreira, C.C., Varga, Z., Eggert, F., Woolcock, S., Böhm, M., Mergy, R., Ssymank, A., van Steenis, W., Aracil, A., Földesi, R., Grković, A., Mazanek, L, Nedeljković, Z., Pennards, G.W.A., Pérez, C., Radenković, S., Ricarte, A., Rojo, S., Ståhls, G., van der Ent, L.-J., van Steenis, J., Barkalov, A., Campoy, A., Janković, M., Likov, L., Lillo, I., Mengual, X., Milić, D., Miličić, M., Nielsen, T., Popov, G., Romig, T., Šebić, A., Speight, M., Tot, T., van Eck, A., Veselić, S., Andric, A., Bowles, P., De Groot, M., Marcos-García, M.A., Hadrava, J., Lair, X. , Malidžan, S., Nève, G., Obreht Vidakovic, D., Popov, S., Smit, J.T., Van De Meutter, F., Veličković, N. and Vrba J. (2022). Pollinators on the edge: our European hoverflies. The European Red List of Hoverflies. Brussels, Belgium: European Commission.
Objavljeno je novo istraživanje o stranoj vrsti pčele, koja je zabilježena i u Hrvatskoj
Azijska pčela smolarica, Megachile sculpturalis, je potencijalno invazivna strana vrsta oprašivača u Europi. Prirodno je rasprostranjena u istočnoj Aziji, ali je u 90-ima je slučajno unesena u Sjevernu Ameriku. te 2008. u Francusku, odakle se dalje širila po Europi. Od 2018. je prisutna i u Hrvatskoj.
Azijska pčela smolarica je solitarna vrsta, koja gnijezdi u postojećim šupljinama i pukotinama u mrtvom drvetu, slično kao naše zavičajne pčele drvarice (rod Xylocopa). Pri izradi gnijezda koristi smolu koju sakuplja sa biljaka, te su tako dobile ime. Aktivne su u ljetnim mjesecima. Sakupljaju pelud i nektar različitih biljaka, ali najčešće sa ukrasnog grmlja i drveća, kao što su japanska sofora (Styphnolobium japonica), glicinija (Wisteria sinensis) i lavanda. Azijsku pčelu smolaricu je lako uočiti i prepoznati: velika je (veća od medonosne pčele), ima crni zadak i glavu, svijetlo smeđe dlake na srednjem dijelu tijela i tamna krila.
Budući da je tek nedavno stigla u Europu još uvijek nemamo dovoljno podataka o tome kako ova vrsta utječe na naše zavičajne oprašivače. Ali imamo neke dokaze o kompeticiji za gniježđenje i agresivnom ponašanju, tako da se trenutno smatra potencijalno invazivnom, zbog čega ju je važno nastaviti istraživati i pratiti.
Novo objavljeno istraživanje, u kojem smo imali priliku sudjelovati, opisuje širenje ove vrste u jugoistočnoj Europi te nova saznanja o njenoj ekologiji. Osim terenskih istraživanja međunarodnog tima znanstvenika ovaj rad je uključio i građane znanstvenike. Budući da je azijsku pčelu smolaricu lako prepoznati, da je česta u naseljenim područjima, i da nije ni najmanje opasna za čovjeka, idealna je za citizen science – praksu u kojoj građani sudjeluju u sakupljanju podataka za znanstvena istraživanja.
Zanimljivo je da su u ovom istraživanju podatci sakupljeni kroz dojave građana znanstvenika pokrili pet puta veće geografsko područje nego ciljano istraživanje znanstvenika, što ističe prednosti ovog pristupa za praćenje stranih vrsta. U radu naglašavamo važnost suradnje građana i znanstvenika, kao i neophodnost međunarodne suradnje za praćenje vrsta koje se šire na kontinentalnoj razini. Objavljeni rad možete u cijelosti pročitati ovdje.
Želite se uključiti? Ako primijetiti ovu vrstu, dojavite nam! Dojavu možete poslati putem aplikacije Invazivne vrste u Hrvatskoj (koja omogućuje i dojavu drugih stranih vrsta) ili preko kontakt obrasca na ovoj stranici. Dojava treba sadržavati lokaciju i datum opažanja, te fotografiju ili video vrste. Vaši podatci će doprinijeti praćenju Azijske pčele smolarice na Europskoj razini i našem razumijevanju utjecaja ove vrste na zavičajne ekosustave.
Pčele su uglavnom generalisti – sakupljaju pelud i nektar različitih biljnih vrsta, njihova dijeta je raznolika i fleksibilna. Ovakve vrste nazivamo polilektičnim, i u ovu kategoriju svrstavamo oko 90% vrsta pčela. Ovaj broj varira kroz regije svijeta. U tropima i u suhim klimama, kao što je i mediteranska, broj generalista je manji, a čak do 50% vrsta čine pčele specijalisti.
Pčele specijalisti hrane se isključivo peludi jedne biljne porodice, roda ili vrste. Pčela Andrena violae posjećuje isključivo ljubičice, dok je bršljanova pčela, Colletes hederae, aktivna samo u jesen kada se uglavnom prehranjuje peludi bršljana. Specijalisti su općenito važan dio ekosustava, i obično su osjetljiviji na okolišne promjene od generalista, što ih čini dobrim indikatorima stanja staništa.
Specijalizirane pčele su prilagođene svojim biljkama: aktivne su u vrijeme njihove cvatnje i preklapaju im se područja rasprostranjenosti, jer bez njih ne mogu opstati.
Zanimljiv primjer pčela specijalista su tzv. pčele češljugovine (eng. teasel bees). Radi se o šest europskih vrsta pčela koje su specijalizirane za porodicu češljugovine, Dipsacaceae. Najčešće sakupljaju pelud vrsta iz rodova Knautia (prženice) ili Scabiosa (zvjezdoglavke).
Zbog nestajanja staništa na kojima rastu njihove biljke pčele češljugovine su sve rjeđe i žive u malim, izoliranim populacijama širom Europe. Prema zadnjoj procjeni za IUCN-ov popis ugroženih pčela Europe procijenjene su kao ugrožene ili kao vrste blizu ugroženosti. Zbog toga je nedavno pokrenuta i izrada akcijskog plana za ovu skupinu pčela.
Mi smo na terenima u zadnjih mjesec dana pronašli jednu od ovih 6 vrsta, vrstu Andrena hattorfiana. Prvo na Krku, zatim na dva lokaliteta u Zagrebu, i prošlog tjedna na Žumberku. Budući da se na terenima fokusiramo na točno ona travnjačka staništa koja su ujedno i važna za ove vrste, nije tako neobično da smo ih pronašli, ali smo svejedno bili vrlo sretni.
Vrsta Andrena hattorfiana je prilično velika pčela (duga je oko 1.5 cm), crna sa crvenom prugom na stražnjem dijelu tijela. Glavni izvor hrane joj je poljska prženica (Knautia arvensis), ali može sakupljati pelud i sa mekanodlakave prženice (Knautia drymeia) ili golublje zvjezdoglavke (Scabiosa columbaria). Aktivna je od svibnja do kolovoza i gnijezda gradi u tlu. Za ovu vrstu je izračunat peludni budžet – za podizanje jednog gnijezda (6-8 potomaka) ženka mora sakupiti pelud sa ukupno 72 cvjetne glavice.
Na slici je držimo u ruci – karakteristika cijelog roda Andrena je da imaju vrlo kratak žalac, tako da je gotovo nemoguće da vas ubodu (ali ne i u potpunosti nemoguće, kao što smo eksperimentalno potvrdili). Svejedno nemojte pokušavati ovo sami.
Ako vas zanima više o pčelama specijalistima preporučamo ovaj pregledni rad, a više o akcijskim planovima za očuvanje divljih oprašivača pročitajte ovdje.
Jedan od načina na koji možemo pomoći divljim oprašivačima je i promjenama u režimu košnje zelenih površina u gradovima
Sviđa nam se da je priroda uredna. Nizom povijesnih događaja standard gradskih parkova postao je kratko podšišana, jednolična tratina, parkovi koji više liče na nogometne ili golf terene nego na cvjetne livade. Ono što volimo nazivati zelenom oazom usred gradske vreve zapravo je zelena pustinja.
Gradovi su, prvenstveno, mjesta gdje živi većina ljudske populacije i njihova primarna funkcija nije održavanje bioraznolikosti. Isto tako, gradski parkovi imaju i važnu društveno-kulturnu ulogu. Ali s porastom urbanizacije i brojnim pritiscima na okoliš, kao što su zagađenje i klimatske promjene, postaje jasno da je ozelenjivanje gradova neophodno za održivu budućnost i ljudsko zdravlje. Ozelenjivanje gradova više nije samo novi trend i znanstvena preporuka, već i jasno definiran cilj globalnih i Europskih politika.
Divlji oprašivači su po ovom pitanju posebno zanimljivi. Mnoga istraživanja su pokazala da u gradovima mogu živjeti bogate i raznolike populacije divljih oprašivača. Njihova raznolikost je ponekada čak veća u gradovima nego u okolnim područjima, koja su često pod utjecajem poljoprivrede. Dokazi su snažniji za pčele, nego za druge skupine oprašivača kao što su muhe lebdjelice ili leptiri, ali uz pažljivo planiranje mogu se poboljšati i uvjeti za ostale skupine. Gradovi zaista mogu postati zelene oaze, ali su nam potrebne manje preinake u načinu upravljanja zelenim površinama: prvenstveno smanjenje korištenja pesticida i promjena u režimu košnje.
Česta košnja tipična za mnoge gradske parkove, standard uredne tratine, dokazano je loša za okoliš: zagrijava i isušuje tlo te smanjuje raznolikost i biomasu biljaka i životinja. Također, česta košnja sprječava cvatnju biljaka koje su važan izvor peludi i nektara za oprašivače. U trenutku kada parkom prođe kosilica oprašivači i brojne druge životinje odjednom ostaju bez hrane i skrovišta. Istraživanja provedena u Europskim i Američkim gradovima pokazuju da je smanjenje režima košnje i ekološki i ekonomski isplativo – dovodi do povećanja raznolikosti životinjskih i biljnih vrsta, do smanjenja emisija stakleničkih plinova i do financijske uštede od oko 36 %.
Zbog svega ovoga smo u sklopu projekta odlučili testirati neke oblike upravljanja za oprašivače u gradu Zagrebu. Ove aktivnosti provodimo u izvrsnoj suradnji sa Javnom ustanovom Maksimir za upravljanje zaštićenim područjima Grada Zagreba, podružnicom Zrinjevac, Hrvatskim prirodoslovnim muzejom, te uz podršku Grada Zagreba i Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Za sada smo odabrali manje pilot površine u Maksimiru, Ribnjaku i u Rokovom perivoju. Na dijelu travnatih površina ovih parkova uspostavit ćemo tzv. livadu kratkog cvata – otok trave koja se kosi samo 4 puta godišnje, i livadu dugog cvata – traku uz rub travnjaka ili veću površinu koja se kosi samo jednom godišnje. Ovo je jedan od oblika takozvane mozaične košnje – iako se sve površine kose, ne kose se sve u isto vrijeme, tako da je u svakom trenutku barem dio površine u cvatu.
Ovaj način košnje smo definirali po uzoru na slične aktivnosti iz Irskog plana za oprašivače, kojeg smo prilagodili našim uvjetima. Ovaj plan se u Irskoj uspješno provodi od 2015. godine i daje dobre rezultate, kao što je na primjer neočekivan porast brojnosti rijetkih orhideja, koje su počele nicati uz ceste samo godinu dana nakon smanjenja režima košnje. Irska je izvrstan primjer, ali dobrih priča ima i u drugim gradovima, kao što su gradske livade u Berlinu, olimpijski park u Londonu, i šire.
Mi za početak očekujemo vidjeti više maslačaka, djetelina i tratinčica u cvatu, sve odlične zavičajne biljke i dobar izvor hrane za oprašivače. Pilot plohe su ujedno i naša projektna područja, te ćemo na njima i dalje pratiti brojnost i raznolikost biljaka, pčela i muha lebdjelica, što smo započeli prošle godine. Ovo će nam omogućiti da procijenimo na koji način ove promjene djeluju na bioraznolikost i kako da planiramo daljnje upravljanje zelenim površinama naših gradova.
P.S. Ako spadate u onaj dio građanstva koji zazire od bilo kakvih „buba“ (korisne one čovjeku ili ne) pa vas je svega ovoga ipak pomalo strah imajte na umu da porast raznolikosti kukaca (= veći broj različitih vrsta) zapravo sprječava najezde pojedinih vrsta kukaca (=nagli porast brojnosti jedne vrste, često vrste koje nazivamo „štetnici“). Naime, veća raznolikost znači i veći broj prirodnih neprijatelja, i općenito pomiče vagu u smjeru ekološke ravnoteže, i u smjeru porasta broja drugih, većih predatora (kao što su recimo lastavice, kos i sjenica koje se hrane kukcima).
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
